Milovan Glišić – Odabrana dela
Svet
koji živi — ljudi, prevara, naivnost, humor
Glišićev svet je selo, drumski
život, hanovi, varošice, kafane i zabačeni zaseoci. U njegovim pričama stalno
se sudaraju:
- lukavi trgovci i naivni seljaci,
- sirotinja i vlast,
- staro verovanje i nova vremena,
- dobroćudnost i prevara.
Ono što je posebno jeste to što
Glišić nikada ne sudi svojim likovima. On ih posmatra, razume i prikazuje sa
toplinom, ali i suvom ironijom, što tekstove čini živim i neposrednim.
Najpoznatije pripovetke u izborima
U gotovo svakom izdanju Odabranih
dela nalaze se njegove ključne pripovetke:
„Glava
šećera“
Majstorska priča o ljudskoj
lakovernosti i prevari. Jedan od najjačih tekstova srpskog realizma, pun humora
i gorke istine.
„Prva
brazda“
Dirljiva i živa priča o selu, radu i
običajima, sa naglašenim osećajem za ljudsku muku i pravdu.
„Posle
dezerterstva“
Tragičniji sloj Glišića – čovek
uhvaćen između straha, odgovornosti i surovih društvenih okolnosti.
„Redak
zločin“
Ironična priča o ljudskoj gluposti i
varoškog “prava”, gde svaki lik misli da zna bolje – i svi zajedno greše.
„Šljivari“
i druge humorističke crte“
Kratki komadi u kojima Glišić
najviše liči na narodni vic: kratko, jasno, duhovito i iskreno.
U nekim izdanjima nalaze se i njegove
prerade narodnih priča i prevodi Gogolja, što lepo pokazuje njegov književni
dijapazon.
Tematske odlike
Glišićeve teme su univerzalne, zato
savremeni čitalac i dalje prepoznaje naše mentalitetne „hobi navike“:
- lakovernost i magijsko razmišljanje,
- borba malog čoveka sa nepravednom vlašću,
- korupcija i sitne prevare,
- odnos sela i varoši,
- moralna dilema između časti i preživljavanja.
Čita se lako jer je dijalog živ,
ritam brz, a humor organski – ni nametljiv, ni napadan.
Zašto je važno čitati Glišića danas?
- Zato što je temelj našeg realizma.
- Zato što razume mentalitet naroda bez uvijanja.
- Zato što njegova ironija i danas pogađa u centar.
- Zato što je bio jedan od prvih koji je spojio narodski
duh i evropsku pripovetku.
- Zato što su njegove priče verne, duhovite i jezgrovite
— bez viška reči.
Zaključak
„Odabrana dela“ predstavljaju najčistiji presjek Glišićevog stvaralaštva:
priče o malom čoveku, o naivnosti koja košta, o lukavosti koja pobeđuje, o
mentalitetu koji je uvek isti bez obzira na vek.
Ako voliš realizam, humor, satiru,
ili jednostavno hoćeš da razumeš kako je srpska proza sazrevala — Glišić je
nezaobilazan, a Odabrana dela su idealan ulaz.




